Ivana Brlić-Mažuranić
Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. - Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je književnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko.Kada se 1889. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, Ivana seli uBrod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronskanastojanja. Nakon duge borbe s depresijom počinila je samoubojstvo u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.
Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. - Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je književnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko.Kada se 1889. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, Ivana seli uBrod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronskanastojanja. Nakon duge borbe s depresijom počinila je samoubojstvo u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.
Alija H. Dubočanin
Alija H. Dubočanin (2. maj 1949 -), bosanskohercegovački književnik. Živi i radi u Sarajevu i Hadžićima. Bavi se isključivo pisanjem. Alija Hasagić Dubočanin, bosanskohercegovački književnik, rođen je 1949. godine u Bosanskom Dubočcu na Savi. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu i Koraću kod Bosanskog Broda, a srednju školu je završio u Kranju. Filozofski fakultet, smjer književnost i jezik, završio je u Sarajevu.Nakon završetka studija, kraće vrijeme, radio je kao prosvjetni radnik u osnovnoj školi Vladimir Perić Valter u Sarajevu, da bi nakon toga dobio mjesto urednika u izdavačkom preduzeću "Veselin Masleša" (kasnije Sarajevo Publishing ), gdje je ostao sve do penzionisanja 2006. godine. Uređivao je biblioteke: "Dječija književnost", "Lastavica", "Poezija za odrasle", "Proza za odrasle" i biblioteku "Posebnih izdanja". Najznačajnije uredničko djelo mu je edicija "Dječija književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga", koja je objavljena 1990. godine.
Književnošću se počeo baviti još kao srednjoškolac, a nakon objavljivanja prvih radova potpisuje se sa Alija H. Dubočanin ( H.-Hasagić, a Dubočanin od rodnog mjesta Dubočac). On je svestran književnik u čijem opusu se nalaze romani, pripovijetke, kratke priče, pjesme i eseji. Njegove pjesme i priče uvrštavane se u brojne čitanke i antologije, a već dugo vremena njegova djela su nezaobilazni sadržaj obavezne školske lektire.
U toku rata bio je inicijator pokretanja i urednik lista za mlade "Lastavica" i novina za djecu "Vrelo Bosne". Prevođen je na: albanski, bugarski, engleski, francuski, holandski, makedonski, njemački, španski i turski jezik. Njegov roman "Behar u Sarajevu" (prvo izdanje 1998., drugo izdanje 2007. ), u kome su opisane prve dvije godine opsade i uništavanja Sarajeva, smatra se jednim od najboljih književnih djela koja obrađuju tu tematiku.
Alija H. Dubočanin (2. maj 1949 -), bosanskohercegovački književnik. Živi i radi u Sarajevu i Hadžićima. Bavi se isključivo pisanjem. Alija Hasagić Dubočanin, bosanskohercegovački književnik, rođen je 1949. godine u Bosanskom Dubočcu na Savi. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu i Koraću kod Bosanskog Broda, a srednju školu je završio u Kranju. Filozofski fakultet, smjer književnost i jezik, završio je u Sarajevu.Nakon završetka studija, kraće vrijeme, radio je kao prosvjetni radnik u osnovnoj školi Vladimir Perić Valter u Sarajevu, da bi nakon toga dobio mjesto urednika u izdavačkom preduzeću "Veselin Masleša" (kasnije Sarajevo Publishing ), gdje je ostao sve do penzionisanja 2006. godine. Uređivao je biblioteke: "Dječija književnost", "Lastavica", "Poezija za odrasle", "Proza za odrasle" i biblioteku "Posebnih izdanja". Najznačajnije uredničko djelo mu je edicija "Dječija književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga", koja je objavljena 1990. godine.
Književnošću se počeo baviti još kao srednjoškolac, a nakon objavljivanja prvih radova potpisuje se sa Alija H. Dubočanin ( H.-Hasagić, a Dubočanin od rodnog mjesta Dubočac). On je svestran književnik u čijem opusu se nalaze romani, pripovijetke, kratke priče, pjesme i eseji. Njegove pjesme i priče uvrštavane se u brojne čitanke i antologije, a već dugo vremena njegova djela su nezaobilazni sadržaj obavezne školske lektire.
U toku rata bio je inicijator pokretanja i urednik lista za mlade "Lastavica" i novina za djecu "Vrelo Bosne". Prevođen je na: albanski, bugarski, engleski, francuski, holandski, makedonski, njemački, španski i turski jezik. Njegov roman "Behar u Sarajevu" (prvo izdanje 1998., drugo izdanje 2007. ), u kome su opisane prve dvije godine opsade i uništavanja Sarajeva, smatra se jednim od najboljih književnih djela koja obrađuju tu tematiku.
Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde
Oscar Wilde (Dublin, 16. listopada 1854. - Pariz, 30. studenog 1900.) bio je irski pisac poznat po oštroumnim i duhovitim dosjetkama te homoseksualnoj aferi zbog koje je završio u zatvoru.
Oscar Wilde rođen je 16. listopada 1854. godine u Dublinu u Irskoj, dvije godine nakon brata Wiliama. Pohađao je "Trinity College" u Dublinu od 1871. - 1874. godine. Dobio je stipendiju za "Magdalen College" u Oxfordu koji je počeo pohađati1875. godine. Najveći utjecaj na Wildea kao umjetnika u to vrijeme imali su:Svinbern, Walter Peter i John Raskin. Pohađajući Oxford, zbog svog ekscentričnog ponašanja imao je problema s profesorima. Tijekom 1875 i 1876. godine Wilde objavljuje poeziju u nekoliko literarnih magazina. Zbog smrti oca 1876. godine vraća se u Irsku i nastavlja s objavljivanjem poezije, a 1878. godine dobiva "Nagradu za englesku književnost". Uskoro napušta Oxford i odlazi u London gdje polako stječe popularnost među književnicima. Stekavši popularnost kao književnik, 1882. godine odlazi u Ameriku. Poslije povratka iz Amerike, nekoliko je mjeseci živio uParizu. 1884. godine ženi se s Constance Lloyd u Londonu i dobiva dva sina, Cyila i Vyvyana. Tokom tih godina, Wilde je radio kao novinar, a uz to je i dalje pisao poeziju i drame. 1890. godine objavio je svoje najčuvenije djelo, roman "Slika Doriana Graya". U to je vrijeme Wilde doživio najveću slavu. No, u ljeto 1891. godine upoznaje lorda Alfreda Douglasa, u kojeg se zaljubljuje. U to vrijeme postaje i alkoholičar, a njegova slava počinje polako blijediti. 1895. godine osuđen je na dvije godine prisilnog rada zbog "nakaznog ponašanja". Poslje povratka iz zatvora seli se u Pariz, gdje napušten od sviju umire 30. studenog 1900. godine.
Oscar Wilde (Dublin, 16. listopada 1854. - Pariz, 30. studenog 1900.) bio je irski pisac poznat po oštroumnim i duhovitim dosjetkama te homoseksualnoj aferi zbog koje je završio u zatvoru.
Oscar Wilde rođen je 16. listopada 1854. godine u Dublinu u Irskoj, dvije godine nakon brata Wiliama. Pohađao je "Trinity College" u Dublinu od 1871. - 1874. godine. Dobio je stipendiju za "Magdalen College" u Oxfordu koji je počeo pohađati1875. godine. Najveći utjecaj na Wildea kao umjetnika u to vrijeme imali su:Svinbern, Walter Peter i John Raskin. Pohađajući Oxford, zbog svog ekscentričnog ponašanja imao je problema s profesorima. Tijekom 1875 i 1876. godine Wilde objavljuje poeziju u nekoliko literarnih magazina. Zbog smrti oca 1876. godine vraća se u Irsku i nastavlja s objavljivanjem poezije, a 1878. godine dobiva "Nagradu za englesku književnost". Uskoro napušta Oxford i odlazi u London gdje polako stječe popularnost među književnicima. Stekavši popularnost kao književnik, 1882. godine odlazi u Ameriku. Poslije povratka iz Amerike, nekoliko je mjeseci živio uParizu. 1884. godine ženi se s Constance Lloyd u Londonu i dobiva dva sina, Cyila i Vyvyana. Tokom tih godina, Wilde je radio kao novinar, a uz to je i dalje pisao poeziju i drame. 1890. godine objavio je svoje najčuvenije djelo, roman "Slika Doriana Graya". U to je vrijeme Wilde doživio najveću slavu. No, u ljeto 1891. godine upoznaje lorda Alfreda Douglasa, u kojeg se zaljubljuje. U to vrijeme postaje i alkoholičar, a njegova slava počinje polako blijediti. 1895. godine osuđen je na dvije godine prisilnog rada zbog "nakaznog ponašanja". Poslje povratka iz zatvora seli se u Pariz, gdje napušten od sviju umire 30. studenog 1900. godine.
Daniel Defoe
Daniel Defoerođen je 1659. godine u Londonu. Bio je engleski pisac i novinar, a najveću je slavu stekao svojim romanom "Robinson Crusoe". Roman se popularizirao u Velikoj Britaniji i među osnivačima engleskog romana. Ni do danas roman nije izgubio na svojoj privlačnosti i zanimljivosti. Temeljna osobina Defoevog pianja jest jednostavnost i sažetost. Stvarao je priču običnim, tečnim jezikom kao da doslovno bilježi nečije pričanje. U njegovim je romanima naglašena poučnost, odnosno svaki roman ima svoju pouku. Defoe je napisao više od 500 djela, brošura i časopisa o mnogobrojnim temama. Objavio je oko 400 knjiga s različitih područja zemljopisa, zločina, ekonomije i psihologije. Pisao je političke pamflete kao što je "Pravi Englez" iz 1701. godine. Dvije godine kasnije je uhićen i odveden u Newgate zbog knjige "Najkraći postupak s otpadnicima" u kojoj je prikazao ironiju spram Anglikanske crkve. Umro je 16. travnja 1731. godine. |
Advan Hozić
Advan Hozić, bosanskohercegovački književnik: pripovjedač, romansijer, dramski pisac i pjesnik, je rođen u Kotor-Varoši 6. juna 1926. godine. Osnovnu školu završava u Kotor-Varoši, a gimnaziju i oficirsku vojnu školu uBanjoj Luci, Mostaru i Sarajevu. Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada, a uvršten je i u školsku lektiru. Učestvovao je u antifašističkom ratu od oktobra 1941. godine. Napisao je sedam radio-igara, a izvođena su mu i dva pozorišna djela: komedija Malinjak i drama Rat. U njegovom djelu, pored desetak knjiga publicistike, dominantno mjesto zauzimaju romani: Dobroćudni ratnici, Tri Ješina junačka dana, Vrabac s puškom, Dva i po borca, Dječaci iz Ulice Zmaja od Bosne, Glavna snaga, Lopuža i Dječak i balon. Objavio je i nekoliko zbirki priča: Drugovi, Prava puška, Sumnjivi telećak, Čudo od djeteta, Azrino magare, te zbirke pjesama: Djed i unuk i Prođimo ispod duge. Štampana mu je i zbirka sjećanja na više umrlih bosanskohercegovačkih pisaca Vijenac od slova i sjećanja. Advan Hozić je umro u Sarajevu u 86. godini života. |
Rudyard Kipling
Rudyard Kipling (Mumbai, 30. prosinca 1865. - London, 18. siječnja 1936.), engleski književnik. U djetinjstvu je naučio hindski, pohađao je vojno učilište u Devonshireu, a 1833. vratio se u Indiju i djelovao kao novinar. Putovao je u Japan, Ameriku i Južnu Afriku. S jednakim žarom djelovao je u književnom i političkom životu Britanije. Godine 1907. dobio je Nobelovu nagradu. Njegova proza donosi izuzetnu sliku indijskog života i svijeta britanskih vojnika, s osobitim smislom za svijet djece i životinja. Bio je zagovornik britanskog imperijalizma, a kao utjelovljenje kolonijalizma nemilosrdno je karikiran i parodiran. Najčitanije su i najznačajnije njegove knjige o džungli, koje karakterizira izvanredno poznavanje tajanstvene Indije i svijeta životinja. |
Jonathan Swift
Jonathan Swift (Dublin, 30. studenog 1667. - Dublin, 19. listopada 1745.), irski književnik. Nakon školovanja na Trintiy Collegeu i smrti ujaka koji ga je izdržavao od očeve smrti napušta Irsku. Radio je kao tajnik političara Eilliama Templea i instruktor djevojčice Esthere, koja će odigrati značajnu ulogu u njegovu životu i djelu (Stella u "Dnevniku"). Strastveno se zanimao za suvremene događaja i sudjelovao u političkom životu oštrim člancima. Oko 1710. napustio je vigovce i prešao u tabor torijevaca. Kao pisac bezobzirnih članaka u torijevskom časopisu Examiner, za kratko vrijeme postao je najistaknutija ličnost tadašnjeg engleskog novinarstva. Kad vigovci ponovo dolaze na vlast, Swift 1714. odlazi u Dublin u progonstvo. Bez sudjelovanja u javnom životu, bez prijatelja proživljava gorke i mračne dane, a uznapredovala je i teška bolest (tumor na mozgu) te je umro u dubokoj apatiji, slijep, gluh i gotovo nijem. Predmet njegove razotkrivajuće i razorne poruge nisu određeni pojedinci, sredine, staleži, događaji već ljudska narav koja se valja u moru gluposti. Djela:
|
Mato Lovrak
Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikom Grđevcu. U Bjelovaru je završio nižu gimaziju, a u Zagrebu učiteljsku školu. Cijeli radni vijek je proveo radeći na nekoliko mjesta poput Iloka, Kutine, Velikog Grđevca, Velikih Zdenaca i Zagreba. Kako je i sam bio dijete sa sela Mato je velik broj svojih djela posvećivao radnji u malim seoskim sredinama, a nekoliko je puta pokazao kako će prednost uvijek dati zdravijem načinu života na selu nego negdje u gradu. Budući da se radnja većine romana odvija upravo na selu, Lovrak je za likove odlučio koristiti najviše djecu sa sela. Djelovao je preko četrdeset godina i u tom je periodu objavio velik broj dječjih romana i pripovijetki. Napisao je: "Slatki potok i druge priče za djecu", "Djeca Velikog sela" (kasnije prevedeno na Vlak u snijegu), "Družba Pere Kvržice", "Prijatelji", "Divlji dječak", "Anka Brazilijanka i drugi". Mato Lovrak je u svojim djelima nastojao istaknuti želju za socijalnim pravdom, a čitatelj uvijek može prepoznati osjećaj za ljepotu prirode i ljubav prema djeci. Unatoč tome što je napisao puno knjiga za djecu, mnogi kritičari su mišljenja kako su "Družba Pere Kvržice" i "Vlak u snijegu" njegova najuspješnija djela zbog kojih je postao popularan. Spomenute knjige su doživjele i filmske ekranizacije, pa su tako snimljeni filmovi koji se još uvijek rado gledaju. Mato Lovrak je umro 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu. |
Vesna Parun
Vesna Parun(Zlarin, 10. travnja 1922. − Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.), hrvatska pjesnikinja. Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj (četvero djece) živjela u prilično teškim uvjetima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku. Otac Ante rodom je s otoka Prvića, a majka Antica sa Šolte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u općini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme često je obolijevala. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. 1947. radila je na pruzi Šamac - Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. |
Branko Ćopic
Branko Ćopicje rođen 1915. u selu Hasani, u Bosni i Hercegovini. Izvršio je samoubistvo 1984. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu. Član SANU i Akademije nauka i umetnosti. Dobitnik “Njegoševe nagrade” i “Nagrade AVNOJ-a”. Pisao je pripovetke, novele, romane, satirične price. Pisac regionalista. Romani:
|
Eric Oswald Mowbray Knight
Eric Knight (10. april 1897 – 15. januar 1943) bio je britanski književnik, najpoznatiji kao tvorac lika Lassie. Rodio se u porodici bogatog trgovca dijamantima koji je poginuo u Burskom ratu, nakon čega mu je majka neko vrijeme radila kao guvernanta u domaćinstvu ruskog cara Nikolaja II. Knight se kao mladić priključioKanadskoj vojsci i sudjelovao u Prvom svjetskom ratu. Nakon rata je radio kao novinar, a potom se preselio u SAD, gdje je započeo spisateljsku karijeru, pišući kriminalističke romane, scenarije za hollywoodske filmove, kao i djela inspirirana životom stanovnika njegovog rodnog Yorkshirea. Godine 1938. je u Saturday Evening Postu objavljena njegova novela Lassie-Come-Home, koju je dvije godine kasnije proširio u roman i u kome se prvi put pojavljuje lik škotskog ovčara Lassie. Knight, koji je u međuvremenu sa svojom drugom suprugom Jere Brylawski uzgajao škotske ovčare u Pensilvaniji je iste godine objavio This Above All, koji se smatra jednim od prvih značajnih romana inspiriranih tada aktualnim Drugim svjetskim ratom. Godine 1942. je Knight uzeo američko državljanstvo i priključio se američkoj vojsci u činu majora. Početkom sljedeće godine je na službenom putu u Nizozemsku Gvajanu (današnji Surinam) poginuo u padu aviona. |
Ferenc Molnar
Ferenc Molnar rođen je 1878. u Budimpešti kao Ferenc Neumann. Ostao je poznat kao dramatičar, pisac, književnik te jedan od najpoznatijih i priznatijih književnika koji su djelovali u 20. stoljeću. Ferenc je bio autor čija su ljubav bile komedije, ali isto tako i romani i najviše dječje pripovijetke o zanimljivim dogodovštinama djece na njihovom putu odrastanja, baš kao što je bilo u djelu "Junaci Pavlove ulice". U vrijme Prvog svjetskog rata Ferenc je djelovao kao ratni dopisnik, a osim toga ostao je zapamćen i kao veliki zagovornik tadašnje Austro-Ugarske. Zbog svog djelovanja dobio je priznanje od Habsburgovaca, ali s druge strane je primio mnogo kritika od kolega koji su za razliku od njega bili pacifistički orijentirani. Uskoro je uslijedila emigracija u Ameriku za vrijeme Drugog svjetskog rata zbog straha od nacističkog progona Židova. Umro je u New Yorku 1952. godine u 74. godini života. Iako je napisao mnogo djela slavu je stekao djelom "Junaci Pavlove ulice" koje se smatra jednom od najboljih knjiga za djecu. Najpoznatiji njegovi romani osim spomenutog su "Čamac bez gospodara", "Eva". Junaci Pavlove ulice je roman nekoliko puta ekraniziran, a nalazi se među najčitanijima u Mađarskoj. Pisao je i drame: "Liliom", "Čuvar" i "Labud". |
Jules Verne
Jules Verne francuski je pisac romana za djecu i odrasle, te pionir znanstvene fantastike. U mladosti ga je privlačilo kazalište i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila znanstvena otkrića, daleke zemlje, smione plovidbe, istraživački podvizi. Rodio se 1828. godine u gradu Nantesu (Francuska) u obitelji oca odvjetnika, kojeg Jules nije htio naslijediti u odvjetničkoj kancelariji. Nakon završetka pravnog studija u Parizu Jules se odlučio posvetiti književnosti. Kao jedanaestogodišnjak se ukrcao na brod koji je trebao isploviti za Indiju, ali ga je otac spriječio. Ljubav prema moru ga je držala i u starijoj dobi. Jules Verne je u svojim romanima istraživao ne samo more, nego i Mjesec, podzemlje i nestale kontinente. Djelo koje je napisao za mladež ima naslov Neobična putovanja i u sebi sadrži 63 romana znanstveno-fantastičnog i pustolovnog sadržaja. Među njima je i 20.000 milja pod morem. Prvi roman pod nazivom Pet tjedana u balonu napisao je 1862. godine. Samo godinu dana kasnije izlaze djela: Od Zemlje do Mjeseca, Put u središte Zemlje, Avanture kapetana Hanterasa, Put oko Mjeseca... Umro je kao bogat čovjek 24. ožujka 1905. godine. Najzanimljivije je bilo to što je bio uvjeren da će se prije ili kasnije njegova mašta ostvariti. |