Dobro došli na valiki odmor...
Nešto o 8. martu..
Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. marta svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog pola. Prvi Dan žena je obilježen 28. februara 1909. u SAD-u.
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestvovale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. marta događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestvovale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. marta događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.
To je ono što ćete svuda naći vezano za ovaj datum, ali manje poznato je da je muslimanka Fatima el-Fihrijja otvorila univerzitet u Maroku davne 841.g. a ženi sa zapada je trebalo ravno 1000 godina borbe da se izbori za pravo studiranja, školovanja i rada na Univerzitetu - tek 1841.g..
DA SE NE ZABORAVI !!!
Bosančica - autentično bosansko pismo
U vrijeme X vijeka u Dubrovniku i srednjoj Dalmaciji pa i u Bosni formirana je bosanska ćirilica ili bosančica. Pod utjecajem i sa primjesama glagoljice, ali i čistog narodnog (izvornog) govora, to pismo su odlikovala staroslavenska slova, sa uvedenim novim znakovima. Oblikom i pravopisom bosančica se razlikovala od bugarske i srpske ćirilice. Za tu ćirilicu upotrebljavaju se različiti nazivi: najčešće bosančica, zatim bosanska ćirilica, bosanica, bukvica, bosansko pismo, a tendenciozno i nenaučno upotrebljavali su se i nazivi hrvatska ćirilica, hrvatsko pismo, bosansko-hrvatska ćirilica, pa čak i naziv srpsko pismo.
Postojala su dva oblika bosančice kroz njen viševjekovni razvoj:
1. Ustav, ustavno pismo, koje se odlikuje oštrinom oblika, skladnim štamparskim izgledom. Njime su pisane POVELJE, LISTINE i pisma BOSANSKIH VLADARA i VISOKOGA PLEMSTVA (pa i sama Kulinova povelja). Takva ustavna bosančica bila je u upotrebi od X do XV vijeka.
2. Negdje od XIII vijeka uobličava se drugi tip bosančice – kurzivna rukopisna bosančica, sa slobodnijim formama slova, nastala pod utjecajem latiničke kurzive, da bi tokom XVII iXVIII vijeka bosančica dobila formu bosanskog brzopisa. To je rukopisna bosančica. Ona se upotrebljava kroz gotovo čitav turski period sve do početka XX vijeka i otpočinjanja četvrte faze razvoja bosanskog pisanog jezika.
Iako je bosančica specifično pismo Bosne, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makarskoj, Krajini, na pojedinim našim ostrvima, pa čak i u nekim sjevernim krajevima Hrvatske. Bosančica se u upotrebi održala posebno kod bosanskih franjevaca sve do kraja XiX vijeka. Štaviše, kod nekih muslimanskih patrijarhalnih porodica, ona se tu održala sve do naših dana.
Postojala su dva oblika bosančice kroz njen viševjekovni razvoj:
1. Ustav, ustavno pismo, koje se odlikuje oštrinom oblika, skladnim štamparskim izgledom. Njime su pisane POVELJE, LISTINE i pisma BOSANSKIH VLADARA i VISOKOGA PLEMSTVA (pa i sama Kulinova povelja). Takva ustavna bosančica bila je u upotrebi od X do XV vijeka.
2. Negdje od XIII vijeka uobličava se drugi tip bosančice – kurzivna rukopisna bosančica, sa slobodnijim formama slova, nastala pod utjecajem latiničke kurzive, da bi tokom XVII iXVIII vijeka bosančica dobila formu bosanskog brzopisa. To je rukopisna bosančica. Ona se upotrebljava kroz gotovo čitav turski period sve do početka XX vijeka i otpočinjanja četvrte faze razvoja bosanskog pisanog jezika.
Iako je bosančica specifično pismo Bosne, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makarskoj, Krajini, na pojedinim našim ostrvima, pa čak i u nekim sjevernim krajevima Hrvatske. Bosančica se u upotrebi održala posebno kod bosanskih franjevaca sve do kraja XiX vijeka. Štaviše, kod nekih muslimanskih patrijarhalnih porodica, ona se tu održala sve do naših dana.
Rad mojih učenika pisan Bosančicom
Animirani ( crtani ) filmovi
Animirani konj
Prvo da naučimo šta je to animacija, crtani film i da li je to isto...
Animacijom nazivamo tehniku koja skup slika (emitiranih jednu za drugom velikom brzinom) prikazuje kao pokrete. Svaka slika stoji u zasebnom okviru (frame). Efektna animacija prikazuje između 15 i 30 okvira u sekundi.
Crtani film je takav film koji je nastao snimanjem crteža (crtanih ljudskom rukom ili na računaru). Crtani film nije bilo kakva animacija, već mora imati radnju.
Za animirani i crtani film se može reći da su jedno te isto stim što ima jedina razlika a to je što je animirani film širi pojam i obuhvata i druge tehnike osim crtanja (npr. oblikovanje plastelina, lutaka itd.)
A sada nešto malo o animiranim filmovima
Naziv animirani film dolazi od latinske riječi animare koja znači udahnuti život, oživjeti. Svi stvaratelji animiranih filmova su to pokušavali. Stvarali su crtane, lutkarske i kolažne filmove i pokušavali su ih oživjeti. To su činici na tradicionalan način ili pomoću računara.
Tradicionalna animacija se najčešće koristila u prošlom vijeku. Takvi filmovi se sastoje od sličica koje se nakon crtanja prenose na celuloidne folije i snimaju se specijalnim kamerama.
Da bi se napravio jedan dobar crtani potrebno je uložiti puno truda, vremena i novaca, zato se on uglavnom proizvodi u specijaliziranim studijima.
Najprije scenarist (ili više njih) smisli zanimljivu radnju koja će se odvijati u crtiću. Potom se okupljaju animatori (danas je nezamislivo da samo jedan čovjek radi taj posao!), te po sistemu pokretne trake svaki radi svoj dio posla. Obično glavni animatori osmišljavaju likove i crtaju glavne kadrove, a sporedni crtaju slike između kadrova koje prikazuju pokret.
Kada su sve slike nacrtane, one se fotografiraju jedna po jedna. Iako je ovo najlakši dio posla, prilično je dugotrajan - za crtani film koji traje pola sata potrebno je snimiti i do 45 hiljada slika! Fotografije se tada montiraju na filmsku traku, na kojoj još jedino fali zvuk.
Profesionalni glumci, obično specijalizirani upravo za sinhronizaciju animiranih filmova, čitaju scenario u skladu sa pokretima likova na filmu. Kada je sve snimljeno na trku film je spreman za prikazivanje!
Računarna tehnika se danas najčešće koristi, a ona obuhvata 2D i 3D animaciju. To je moderna tehnika stvaranja iluzije pokreta. Dijeli se na podpomognutu i generiranu računarnu animaciju. U potpomognutoj računalnoj animaciji se ručno crta i crteži se računarom obrađuju raznim programskim alatima. A u generiranoj animaciji objekti se na računarima izrađuju i animiraju. 2D objekti su stvoreni i uređeni na računaru koristeći 2D ili vektorsku grafiku. Najčešće tehnike 2D grafike su automatizirane računarne verzije tradicionalnih animacijskih postupaka tweeninga, morphinga, onion skinninga, interpolirane rotoskopije i drugih, a 3D animacijom animiraju se pokretni objekti kao što su ljudi, životinje ili roboti, ali i prirodni fenomeni. Prednost 3D-a je velika realističnost.
Ali kako je sve počelo...
Animacijom nazivamo tehniku koja skup slika (emitiranih jednu za drugom velikom brzinom) prikazuje kao pokrete. Svaka slika stoji u zasebnom okviru (frame). Efektna animacija prikazuje između 15 i 30 okvira u sekundi.
Crtani film je takav film koji je nastao snimanjem crteža (crtanih ljudskom rukom ili na računaru). Crtani film nije bilo kakva animacija, već mora imati radnju.
Za animirani i crtani film se može reći da su jedno te isto stim što ima jedina razlika a to je što je animirani film širi pojam i obuhvata i druge tehnike osim crtanja (npr. oblikovanje plastelina, lutaka itd.)
A sada nešto malo o animiranim filmovima
Naziv animirani film dolazi od latinske riječi animare koja znači udahnuti život, oživjeti. Svi stvaratelji animiranih filmova su to pokušavali. Stvarali su crtane, lutkarske i kolažne filmove i pokušavali su ih oživjeti. To su činici na tradicionalan način ili pomoću računara.
Tradicionalna animacija se najčešće koristila u prošlom vijeku. Takvi filmovi se sastoje od sličica koje se nakon crtanja prenose na celuloidne folije i snimaju se specijalnim kamerama.
Da bi se napravio jedan dobar crtani potrebno je uložiti puno truda, vremena i novaca, zato se on uglavnom proizvodi u specijaliziranim studijima.
Najprije scenarist (ili više njih) smisli zanimljivu radnju koja će se odvijati u crtiću. Potom se okupljaju animatori (danas je nezamislivo da samo jedan čovjek radi taj posao!), te po sistemu pokretne trake svaki radi svoj dio posla. Obično glavni animatori osmišljavaju likove i crtaju glavne kadrove, a sporedni crtaju slike između kadrova koje prikazuju pokret.
Kada su sve slike nacrtane, one se fotografiraju jedna po jedna. Iako je ovo najlakši dio posla, prilično je dugotrajan - za crtani film koji traje pola sata potrebno je snimiti i do 45 hiljada slika! Fotografije se tada montiraju na filmsku traku, na kojoj još jedino fali zvuk.
Profesionalni glumci, obično specijalizirani upravo za sinhronizaciju animiranih filmova, čitaju scenario u skladu sa pokretima likova na filmu. Kada je sve snimljeno na trku film je spreman za prikazivanje!
Računarna tehnika se danas najčešće koristi, a ona obuhvata 2D i 3D animaciju. To je moderna tehnika stvaranja iluzije pokreta. Dijeli se na podpomognutu i generiranu računarnu animaciju. U potpomognutoj računalnoj animaciji se ručno crta i crteži se računarom obrađuju raznim programskim alatima. A u generiranoj animaciji objekti se na računarima izrađuju i animiraju. 2D objekti su stvoreni i uređeni na računaru koristeći 2D ili vektorsku grafiku. Najčešće tehnike 2D grafike su automatizirane računarne verzije tradicionalnih animacijskih postupaka tweeninga, morphinga, onion skinninga, interpolirane rotoskopije i drugih, a 3D animacijom animiraju se pokretni objekti kao što su ljudi, životinje ili roboti, ali i prirodni fenomeni. Prednost 3D-a je velika realističnost.
Ali kako je sve počelo...
Od svojih početaka ljudi su željeli prikazivati svoje pokrete, crtajući po pećinama, vazama i zidovima kuća. Crtanje im nije bilo dovoljno pa su izmislili optičke igračke, zoetrop, stroboskop i fenakistiskop. Zoetrop je izumio Ting Huan u Kini u 2.vijeku, a stroboskop i fenakistiskop su nastali 1830.-im godinama.
Charles Emile Reynaurd je 1877. izumeo praksinoskop, a prema njemu je 1889. napravio optičko pozorište tako da je na njemu projektovao animirane crteže koje je rukom crtao na filmskoj traci.
Ono što se smatra prvim animiranim filmom je Duhovite faze smiješnih pokreta Jamesa S. Blacktonea izvedeno 1906. Animirani film je koristio stop-kameru (također korištenu po prvi put) koja je mogla otkrivati sličicu po sličicu. Ubrzo nakon Duhovitih faza nastala je industrija animiranih filmova, namijenjena prikazivanju animiranih filmova. Prvi dugometražni animirani film je došao iz Argentine 1917. godine, a zove se El Apostol.
Ono što se smatra prvim animiranim filmom je Duhovite faze smiješnih pokreta Jamesa S. Blacktonea izvedeno 1906. Animirani film je koristio stop-kameru (također korištenu po prvi put) koja je mogla otkrivati sličicu po sličicu. Ubrzo nakon Duhovitih faza nastala je industrija animiranih filmova, namijenjena prikazivanju animiranih filmova. Prvi dugometražni animirani film je došao iz Argentine 1917. godine, a zove se El Apostol.
1932. je prikazan Walt Disneyjev Cvijeće i Drveće, prvi animirani film u boji. Disney se također proslavio filmom Snežana i sedam patuljaka. Snimljen je 1938. i njihov je prvi dugometražni film. Dobio je 8 nagrada Oscar: 1 veći i 7 manjih.
A sada, na kraju, odgledajte video.
A sada, na kraju, odgledajte video.
Tangram
Legenda kaže...
Drevna kineska priča o tangramu je da je jedan mudri starac nosio ploču od plemenitog stakla kralju kojem je bio potreban prozor u svojoj palati.
Mudrac je kvadratni komad stakla umotao u svilu i platno i nosio u rancu . Putovanje je bilo dugo, mudrac je prelazio pustinje i rijeke, on je putovao kroz šume i polja. Stigao je do jedne planine i popeo se na vrh. |
Tangram je drevna kineska igra, poznata i kao kineska slagalica.
U pitanju je set figura načinjen od sedam geometrijskih likova dobijenih na tašno definisan način od jednog kvadrata. Pravilo igre je veoma jednostavno: složiti figuru koristeći uvek svih sedam delova. Figura se slaže u jednoj ravni i delovi moraju da se dodiruju. Tačno vreme nastanaka ove igre nije poznato (neki smatraju da je stara 4000 godina), ali je poznato da je slagalica bila namenjena zabavi dece i žena. Možda je i to jedan od razloga što su ozbiljne studije ove zanimljive igre usledile dosta kasnije. Najstarija poznata kineska knjiga o tangramu je iz 1813. godine. 1903. Sem Lojd je napisao "Osmu knjigu o tangramu", koja je značajna zato što sadrži oko 600 šablona za slaganje (neki još uvek nisu rešeni). Negde pročitah da je i Napoleon imao svoj tangram i knjigu sa obrascima. Matematičari su ispitivali (i dokazali) broj konveksnih figura koje mogu da se naprave. Broj ostalih figura je """ |
Na vrhu planine je pogledao u daljinu i ugledao palatu. On je putovao jako
zadovoljan što je gotovo stigao, ali idući on je posrnuo i pao niz stranu planine. Staklo se slomilo.
Kada je stigao i sreo se sa kraljem, ispričao mu je o svom putovanju i priznao da je slomio staklo. Staklo je odmotao iz svile i platna i mudrac je bio iznenađen kad je vidio da je staklo razbio ali je bilo podijeljeno na sedam geometrijskim oblika.
zadovoljan što je gotovo stigao, ali idući on je posrnuo i pao niz stranu planine. Staklo se slomilo.
Kada je stigao i sreo se sa kraljem, ispričao mu je o svom putovanju i priznao da je slomio staklo. Staklo je odmotao iz svile i platna i mudrac je bio iznenađen kad je vidio da je staklo razbio ali je bilo podijeljeno na sedam geometrijskim oblika.
Mudrac je pomjeranjem i spajanjem dijelova stakla opisivao svoje putovanje. Pripovedao je o svom domu i devama koje je sretao u pustinji.
Pripovedao je o brodu kojim je prešao rijeku i planini na kojoj je pao.
Kralj je uživao gledajući slike....tako je nastao tangram.
Ko je izmislio domaci zadatak ?
Za milione djece širom svjeta, domaći zadatak je dio njihovog svakodnevnog života tokom školske godine. Domaći zadatak smatra se suštinskim dijelom obrazovanja, posebno za stariju djecu koja vrše zadatke kod kuće kako bi se osiguralo da potpuno razumiju predmete koji se podučavaju.
Ali, ko je izumeo domaći zadatak i zašto je danas toliko prevladao? Istorija domaćeg zadatka se zapravo vratila u 1095-u godinu u gradu Veneciji, gdje se Robertu Nevilisu pripisuje da je prvi nastavnik koji je koristio domaće zadatke. Međutim, mora se napomenuti da je možda bilo instruktora koji su davali domaći zadatak i pre Nevilisa, ali nema dokaza koji su do sada otkriveni da bi dokazali prethodnika. Zapravo, domaći zadatak je izmišljen u približno istom trenutku kao i formalni školski sistem. Tokom tog vremena, formalno obrazovanje je bilo dostupno samo bogatasima, a Nevilis je želeo da pomogne svojim studentima da u potpunosti razumiju i prihvate puno značenje lekcija. Zbog toga što se u isto vrijeme razvijao i formalni obrazovni sistem, domaći zadatak u evropskim zemljama postao je dobro uspostavljen kao dio obrazovnog sistema. |
Oto Roberto Nevilis
|