Pomoć prvačiću
Dragi roditelji,
pogledajte šta radimo na početku 1.razreda. Isto možete raditi i Vi kod kuće i tako olakšali prve dane svojoj djeci a i nama.
a) Glasovna analiza
Djete čuje glasove oko sebe, skup svih glasova je rječ, rječ nam je potrebna za sporazumjevanje. Glasovna analiza je rastavljanje rječi na glasove. Ako bismo govorili iz svog učiteljskog ugla, uvek u razredu imamo barem troje djece koji NE čuju te glasove, zato je potrebno pre škole razviti tu sposobnost.
Ovo su neke od mogućih igri /scenarija kako razvijati dječju koncentraciju i sposobnost da čuju glasove (od lakšeg prema težem):
Igramo se SLOVICE – zadati glas/slovo, a djete mora pronaći što više rječi koje započinju tim glasom/slovom, D kao Darko, M kao Marija….
Nešto teže – pronađi što više rječi koje u sredini skrivaju glas/slovo, recimo M – mama, tama, rama – kad diete uoči kako, neće mu biti problem uočiti rimu u drugom razredu, jer eto, to se već igrao pre škole
Najteže je kad se traži da dete pronađe što više reči koje završavaju na neki glas/slovo, recimo T prst, hrast, mast… ( budite spremni za igru)
Igre oblikovanja plastelinom – slovo A oni moraju izraditi plastelinom – predmet koji započinje tim glasom i oblikovati slovo, tu im treba pomoći, možda čak da izradite kartice sa slovima.
b) Glasovna sinteza
Ona spada u težu grupu zadataka za svako djete, traži kognitivne povezanosti i povezivanja glasova u rječ. Glasovna sinteza je spajanje glasova u cjelovitu rječ.
Pokušati razgovarati slovkajući, npr. M-o-l-i-m t-e d-o-d-a-j m-i j-a-b-u-k-u. Vrlo brzo će prvačiću biti to zanimljivo i ubrzo će želeti uključiti u igru. To je sposobnost koju svi učitelji priželjkujemo da djeca imaju razvijenu s polaskom u prvi razred. Djeca koja nauče tu igru vrlo brzo uoče da mogu osmisliti svoj jezik. koji djete može koristiti u igri.
Podstaknite interes za učenjem
Izraditi kartice sa slovima (veliko štampano slovo), a djete neka oslika slovo simbolom koje ono povezuje sa slovom. Tu karticu zalepiti oko prostora gde se djete sedi. Zašto? Jer djete voli imati podsetnik da je nešto novo naučilo, napravilo, izradilo samostalno i to mu trebamo omogućiti. Nema većeg veselja u razredu nego kad učenik ugleda svoj rad na panou, pa još kad se pohvali kod kuće, trebate videti to veselje.
Slova – reči – rečenice
Slovo je pisani znak za glas i preporuka da se igrate glasovima, Omogućiti djetetu da napiše svoje ime, (to djeca uglavnom znaju kada krenu u školu) da bude upoznato od kojih se glasova (slova) sastoji njegovo ime. Vrlo brzo će tražiti nove rječi i to će uvek biti nešto njemu poznato, nešto iz okoline – mama, tata, baka, seka, braco… Ne ispravljajte njegova/njina prva slova, ne rugajte se grbavim crtama, ne tražite da vam piše u svesku. Pustite da ta slova budu izraz dječje znatiželje, istraživanja, a ne školski zadatak. Ne treba slati djetetu poruku da je u školi neko od njega tražiti savršenstvo.
Ponekad djeca ne znaju objasniti neku svakodnevnu rječ, recimo svitati, zato se treba igrajti otkrivanja i značenja rječi. Neka djete objasni što znači pojedina rječ, recimo cvjetati, šetati, pupati, pljuštati… igra i nije sasvim jednostavna.
I na kraju rečenice – umesto pisanja neka nacrtaju priču. Neka u pet sličica nacrtaju neku poznatu ili izmišljenu priču. Može poslužiti i neki od dječih časopisa gdje uvek postoji strip priča. Tako djete u svojoj glavi stvara bezbroj rečenica, stvara priču i svoju maštu koristi za stvaranje nečeg novog.
Svako djete je savršeno samo po sebi, s bezbroj bisera koje treba otkriti, bezbroj divnih situacija koje će nas rasplakati i nasmijati i zato treba djete da uživa u prvim školskim danima …
Preuzeto od Sandra Vuk
pogledajte šta radimo na početku 1.razreda. Isto možete raditi i Vi kod kuće i tako olakšali prve dane svojoj djeci a i nama.
a) Glasovna analiza
Djete čuje glasove oko sebe, skup svih glasova je rječ, rječ nam je potrebna za sporazumjevanje. Glasovna analiza je rastavljanje rječi na glasove. Ako bismo govorili iz svog učiteljskog ugla, uvek u razredu imamo barem troje djece koji NE čuju te glasove, zato je potrebno pre škole razviti tu sposobnost.
Ovo su neke od mogućih igri /scenarija kako razvijati dječju koncentraciju i sposobnost da čuju glasove (od lakšeg prema težem):
Igramo se SLOVICE – zadati glas/slovo, a djete mora pronaći što više rječi koje započinju tim glasom/slovom, D kao Darko, M kao Marija….
Nešto teže – pronađi što više rječi koje u sredini skrivaju glas/slovo, recimo M – mama, tama, rama – kad diete uoči kako, neće mu biti problem uočiti rimu u drugom razredu, jer eto, to se već igrao pre škole
Najteže je kad se traži da dete pronađe što više reči koje završavaju na neki glas/slovo, recimo T prst, hrast, mast… ( budite spremni za igru)
Igre oblikovanja plastelinom – slovo A oni moraju izraditi plastelinom – predmet koji započinje tim glasom i oblikovati slovo, tu im treba pomoći, možda čak da izradite kartice sa slovima.
b) Glasovna sinteza
Ona spada u težu grupu zadataka za svako djete, traži kognitivne povezanosti i povezivanja glasova u rječ. Glasovna sinteza je spajanje glasova u cjelovitu rječ.
Pokušati razgovarati slovkajući, npr. M-o-l-i-m t-e d-o-d-a-j m-i j-a-b-u-k-u. Vrlo brzo će prvačiću biti to zanimljivo i ubrzo će želeti uključiti u igru. To je sposobnost koju svi učitelji priželjkujemo da djeca imaju razvijenu s polaskom u prvi razred. Djeca koja nauče tu igru vrlo brzo uoče da mogu osmisliti svoj jezik. koji djete može koristiti u igri.
Podstaknite interes za učenjem
Izraditi kartice sa slovima (veliko štampano slovo), a djete neka oslika slovo simbolom koje ono povezuje sa slovom. Tu karticu zalepiti oko prostora gde se djete sedi. Zašto? Jer djete voli imati podsetnik da je nešto novo naučilo, napravilo, izradilo samostalno i to mu trebamo omogućiti. Nema većeg veselja u razredu nego kad učenik ugleda svoj rad na panou, pa još kad se pohvali kod kuće, trebate videti to veselje.
Slova – reči – rečenice
Slovo je pisani znak za glas i preporuka da se igrate glasovima, Omogućiti djetetu da napiše svoje ime, (to djeca uglavnom znaju kada krenu u školu) da bude upoznato od kojih se glasova (slova) sastoji njegovo ime. Vrlo brzo će tražiti nove rječi i to će uvek biti nešto njemu poznato, nešto iz okoline – mama, tata, baka, seka, braco… Ne ispravljajte njegova/njina prva slova, ne rugajte se grbavim crtama, ne tražite da vam piše u svesku. Pustite da ta slova budu izraz dječje znatiželje, istraživanja, a ne školski zadatak. Ne treba slati djetetu poruku da je u školi neko od njega tražiti savršenstvo.
Ponekad djeca ne znaju objasniti neku svakodnevnu rječ, recimo svitati, zato se treba igrajti otkrivanja i značenja rječi. Neka djete objasni što znači pojedina rječ, recimo cvjetati, šetati, pupati, pljuštati… igra i nije sasvim jednostavna.
I na kraju rečenice – umesto pisanja neka nacrtaju priču. Neka u pet sličica nacrtaju neku poznatu ili izmišljenu priču. Može poslužiti i neki od dječih časopisa gdje uvek postoji strip priča. Tako djete u svojoj glavi stvara bezbroj rečenica, stvara priču i svoju maštu koristi za stvaranje nečeg novog.
Svako djete je savršeno samo po sebi, s bezbroj bisera koje treba otkriti, bezbroj divnih situacija koje će nas rasplakati i nasmijati i zato treba djete da uživa u prvim školskim danima …
Preuzeto od Sandra Vuk