SLAGALICA
Razred – slagalica je tehnika rada u učionici, osmišljena radi smanjivanja predrasuda i podizanja samopoštovanja dece. Tehnika podrazumeva da se učenici podele u nekoliko, idealno, šestočlanih grupa. Lekcija koja je predviđena za obradu na času narednog dana, podeli se na šest delova, tako da svaki učenik dobije jedan deo pisanog materijala.
Na primer, ako je nastavnim planom predviđeno da se učenici upoznaju sa istorijom Antilčke Grčke, gradivo se podeli na šest delova. Svaki od šest učenika posedovaće jedinstveni i važan deo informacija koji se, baš kao komadići slagalice, moraju složiti zajedno da bi se dobila cela slika. Svaki od učenika u grupi priprema svoj deo i podučava ostale članove grupe, koji nemaju pristup njegovom delu materijala.
Članove grupa u kojima učenici zajednički rade na savladavanju i prezentovanju gradiva treba rotirati kako bi učenici imali priliku da se međusobno bolje upoznaju i sarađuju. Rezultate treba pratiti na nivou nekoliko radnih nedelja.
Na primer, ako je nastavnim planom predviđeno da se učenici upoznaju sa istorijom Antilčke Grčke, gradivo se podeli na šest delova. Svaki od šest učenika posedovaće jedinstveni i važan deo informacija koji se, baš kao komadići slagalice, moraju složiti zajedno da bi se dobila cela slika. Svaki od učenika u grupi priprema svoj deo i podučava ostale članove grupe, koji nemaju pristup njegovom delu materijala.
Članove grupa u kojima učenici zajednički rade na savladavanju i prezentovanju gradiva treba rotirati kako bi učenici imali priliku da se međusobno bolje upoznaju i sarađuju. Rezultate treba pratiti na nivou nekoliko radnih nedelja.
Pored zajedničkog savladavanja gradiva, koji pruža osećaj pripadnosti grupi, razred-slagalica doprinosi prevazilaženju izazova javnog nastupa, sa kojim su učenici često suočeni. Negativna iskustva vezana za izlaganje pred većom grupom, uključujuči odgovaranje, ostavljaju traga na samopouzdanje dece, što se ogleda u najrazličitijim aspektima života, od odnosa prema sebi, interakcije sa drugima i izlaženja na kraj sa problemima sa kojima se svakodnevno susrećemo.
Dakle, ako učenik ima problem sa izlaganjem, u interesu drugih učenika je da budu strpljivi, da ga ohrabre i prijateljski postavljaju pitanja koja će učeniku olakšati iznošenje znanja.
Za razliku od tradicionalnog razreda, u kom se deca često međusobno nadmeću, u razradu-slagalici učenici zavise jedan od drugog i upućeni su jedni na druge. Kroz pomenutu tehniku, deca počinju u većoj meri da poklanjaju pažnju jedni drugima i pokazuju međusobno poštovanje. Deca koja su pokazivala nizak nivo samopouzdanja i posledično inicijative, reaguju tako što postaju opuštenija i uključenija, što rezultira poboljšanjem njihove sposobnosti komuniciranja.
Jedan od razloga za delotvornost ove tehnike je to što se kroz saradnju brišu granice između sopstvene i tuđe grupe, te stvara osećaj pripadnosti celini.
Pored toga, delotvornost se može objasniti i efektom „činjenja usluga“. Naime, socijalna psihologija daje objašnjenje prema kome, nakon ponašanja u korist drugih, razvijamo pozitivna osećenja prema onima kojima smo pomogli.
Tehnika razreda-slagalice prvi put je testirana 1971. godine u Americi, država Teksas, u vreme kada je ukinuta segragacija u školama. Razlog za primenu ovog pristupa su bili otvoreni sukobi i netrpeljivost učenika različite rasne pripadnosti. Posle niza istraživanja procesa obrazovanja, pokazalo se da saradničko učenje predstavlja jedan od najdelotvornijih načina za poboljšanje odnosa između učenika, uvažavanje različitosti, razvijanja empatije i unapređenja nastavnog procesa.
Svaki novi zadatak, svako poglavlje, svaki problem, prilika je za nas i decu sa kojom radimo da nauče nešto više i važnije od rešavanja samog zadatka.
Dakle, ako učenik ima problem sa izlaganjem, u interesu drugih učenika je da budu strpljivi, da ga ohrabre i prijateljski postavljaju pitanja koja će učeniku olakšati iznošenje znanja.
Za razliku od tradicionalnog razreda, u kom se deca često međusobno nadmeću, u razradu-slagalici učenici zavise jedan od drugog i upućeni su jedni na druge. Kroz pomenutu tehniku, deca počinju u većoj meri da poklanjaju pažnju jedni drugima i pokazuju međusobno poštovanje. Deca koja su pokazivala nizak nivo samopouzdanja i posledično inicijative, reaguju tako što postaju opuštenija i uključenija, što rezultira poboljšanjem njihove sposobnosti komuniciranja.
Jedan od razloga za delotvornost ove tehnike je to što se kroz saradnju brišu granice između sopstvene i tuđe grupe, te stvara osećaj pripadnosti celini.
Pored toga, delotvornost se može objasniti i efektom „činjenja usluga“. Naime, socijalna psihologija daje objašnjenje prema kome, nakon ponašanja u korist drugih, razvijamo pozitivna osećenja prema onima kojima smo pomogli.
Tehnika razreda-slagalice prvi put je testirana 1971. godine u Americi, država Teksas, u vreme kada je ukinuta segragacija u školama. Razlog za primenu ovog pristupa su bili otvoreni sukobi i netrpeljivost učenika različite rasne pripadnosti. Posle niza istraživanja procesa obrazovanja, pokazalo se da saradničko učenje predstavlja jedan od najdelotvornijih načina za poboljšanje odnosa između učenika, uvažavanje različitosti, razvijanja empatije i unapređenja nastavnog procesa.
Svaki novi zadatak, svako poglavlje, svaki problem, prilika je za nas i decu sa kojom radimo da nauče nešto više i važnije od rešavanja samog zadatka.
Lanac znanja
Lanac znanja je odličan primjer kako mala inovacija u nastavi može da doprinese aktivnom učešću učenika u nastavi. Princip možete primeniti u bilo kom predmetu, a spremanje časa je veoma lako i brzo. Ono što krasi ovaj čas je povećana aktivnost i želja za takvim časovima kod učenika.
Najpre treba pripremiti kartice, po jednu za svakog učenika. Na kartici je sa jedne strane odgovor a sa druge strane pitanje, ali to pitanje i taj odgovor nisu povezani (tj. taj odgovor nije odgovor na pitanje sa poleđine). Postoji jedna kartica samo sa pitanjem (ona započinje lanac) i jedna kartica samo sa odgovorom (ona završava lanac). Pri osmišljavanju kartica važno je voditi računa o tome da su svi odgovori, na pitanja koja izaberete za sistematizaciju gradiva, različiti kako se ne bi javilo više učenika na jedno pitanje. Kartice možete odštampati na malo tanjem kartonu, tako da ih možete koristiti u više generacija učenika.
Karte promješati i podijeliti svakom učeniku po jednu. Ukoliko je više karata nego učenika, nekim učenicima dam dvije karte. Lanac započinje učenik koji ima samo pitanje. Svi učenici gledaju odgovore na svojim kartama. Učenici razmišljaju o odgovoru ali ne komentarišu glasno jer čekamo da se javi učenik koji misli da ima odgovor na postavljeno pitanje. Kad se taj učenik javi i pročita odgovor ostali odlučuju da li je bio u pravu ili ne. Ako je bio u pravu nastavlja lanac znanja tako što pročita naglas pitanje sa poleđine svoje kartice. Ako nije bio u pravu, čeka se na tačan odgovor. Ovde je moguće uneti i poene, negativne za pogrešan odgovor a pozitivne za tačan, pa recimo podijeliti odeljenje u dvije grupe i proglasiti i pobjednika na kraju. Dobro je i nagraditi pobjednika nekom adekvatnom nagradom. Lanac se nastavlja do poslednje kartice na kojoj se nalazi samo odgovor.
Najpre treba pripremiti kartice, po jednu za svakog učenika. Na kartici je sa jedne strane odgovor a sa druge strane pitanje, ali to pitanje i taj odgovor nisu povezani (tj. taj odgovor nije odgovor na pitanje sa poleđine). Postoji jedna kartica samo sa pitanjem (ona započinje lanac) i jedna kartica samo sa odgovorom (ona završava lanac). Pri osmišljavanju kartica važno je voditi računa o tome da su svi odgovori, na pitanja koja izaberete za sistematizaciju gradiva, različiti kako se ne bi javilo više učenika na jedno pitanje. Kartice možete odštampati na malo tanjem kartonu, tako da ih možete koristiti u više generacija učenika.
Karte promješati i podijeliti svakom učeniku po jednu. Ukoliko je više karata nego učenika, nekim učenicima dam dvije karte. Lanac započinje učenik koji ima samo pitanje. Svi učenici gledaju odgovore na svojim kartama. Učenici razmišljaju o odgovoru ali ne komentarišu glasno jer čekamo da se javi učenik koji misli da ima odgovor na postavljeno pitanje. Kad se taj učenik javi i pročita odgovor ostali odlučuju da li je bio u pravu ili ne. Ako je bio u pravu nastavlja lanac znanja tako što pročita naglas pitanje sa poleđine svoje kartice. Ako nije bio u pravu, čeka se na tačan odgovor. Ovde je moguće uneti i poene, negativne za pogrešan odgovor a pozitivne za tačan, pa recimo podijeliti odeljenje u dvije grupe i proglasiti i pobjednika na kraju. Dobro je i nagraditi pobjednika nekom adekvatnom nagradom. Lanac se nastavlja do poslednje kartice na kojoj se nalazi samo odgovor.
Kviz
Kako je zamišljen “kviz metod” (naravno da ovaj metod zvanično ne postoji )? Najpre učenike podeliti u 4 grupe. To se može odraditi uz pomoć kartica … (4 grupe po 3 učenika). Svaka grupa ima zadatak da smisli 2 pitanja ili 2 zadatka (zavisno od predmeta).
Kada svaka grupa smisli svoja pitanja onda kreće sa pitanjima prva grupa. Kada prva grupa pročita svoje pitanje ostale 3 grupe se javljaju da odgovore. Ona koja se prva javi, prva odgovara i tako redom. Ako tačno odgovori dobija 4 poena, a ako pogreši ide u minus 4 poena. Ona grupa koja se druga javila, ako tačno odgovori dobija 2 poena, a treća 1 poen, naravno, ako pogreše – isto toliko u minus. Dešava se da ni jedna grupa ne odgovori tačno ili se ne jave, pa je onda potrebno da grupa koja je postavila pitanje odgovori tačno. Ako oni pogreše odgovor na svoje pitanje … odlaze u minus 5 poena.
Sve grupe postavljaju pitanja u krug.
Ako je u pitanju čas matematike (zadaci), zadaci se formulišu precizno i moraju sadržati vremenski okvir. Npr. za 50 sekundi je potrebno da odrade neku vežbicu. Vremensko ograničenje je bitno, jer može se desiti da učenici namerno odugovlače ako imaju dobar rezultat. Bodovanje je isto.
Tačnost odgovora potvrđuje grupa koja je pitanja ili zadatak postavila dok nastavnik provjerava tačnost. Svo vrijeme mora na tabli stojati “semafor” koji nastavnik popunjava nakon svakog odgovora. Semafor je u stvari excel obrazac koji možete preuzeti na dnu teksta. Praćenje semafora od strane učenika je veoma zanimljivo jer razvija takmičarski duh.
Ovaj metod ima sigurno i nekoliko pedagoških propusta … kao npr. negativni poeni. Pedagogija forsira priču da ne treba davati negativne poene. Takođe i vremensko ograničenje nije poželjno, ali ovde je u pitanju igra/kviz, pa treba voditi računa i o tome.
Pozitivno je to da je čas veoma dinamičan. Od nastavnog materijala je potreban excel obrazac, a ako vam to nije dostupno možete koristiti i tablu na kojoj ćete nacrtati tabelu.
Kada svaka grupa smisli svoja pitanja onda kreće sa pitanjima prva grupa. Kada prva grupa pročita svoje pitanje ostale 3 grupe se javljaju da odgovore. Ona koja se prva javi, prva odgovara i tako redom. Ako tačno odgovori dobija 4 poena, a ako pogreši ide u minus 4 poena. Ona grupa koja se druga javila, ako tačno odgovori dobija 2 poena, a treća 1 poen, naravno, ako pogreše – isto toliko u minus. Dešava se da ni jedna grupa ne odgovori tačno ili se ne jave, pa je onda potrebno da grupa koja je postavila pitanje odgovori tačno. Ako oni pogreše odgovor na svoje pitanje … odlaze u minus 5 poena.
Sve grupe postavljaju pitanja u krug.
Ako je u pitanju čas matematike (zadaci), zadaci se formulišu precizno i moraju sadržati vremenski okvir. Npr. za 50 sekundi je potrebno da odrade neku vežbicu. Vremensko ograničenje je bitno, jer može se desiti da učenici namerno odugovlače ako imaju dobar rezultat. Bodovanje je isto.
Tačnost odgovora potvrđuje grupa koja je pitanja ili zadatak postavila dok nastavnik provjerava tačnost. Svo vrijeme mora na tabli stojati “semafor” koji nastavnik popunjava nakon svakog odgovora. Semafor je u stvari excel obrazac koji možete preuzeti na dnu teksta. Praćenje semafora od strane učenika je veoma zanimljivo jer razvija takmičarski duh.
Ovaj metod ima sigurno i nekoliko pedagoških propusta … kao npr. negativni poeni. Pedagogija forsira priču da ne treba davati negativne poene. Takođe i vremensko ograničenje nije poželjno, ali ovde je u pitanju igra/kviz, pa treba voditi računa i o tome.
Pozitivno je to da je čas veoma dinamičan. Od nastavnog materijala je potreban excel obrazac, a ako vam to nije dostupno možete koristiti i tablu na kojoj ćete nacrtati tabelu.
izrada_pitanja-u_grupi-semafor.xls | |
File Size: | 43 kb |
File Type: | xls |
Tačno - netačno
Metoda je zasnovana na slučaju grešaka i ispravljanja grešaka. Postoji mogućnost grupnog rada kao i individualnog rada. Kod grupnog rada nastavnik podeli učenike na grupe. Učenicima dati primjer nekog rješenja, rada, eseja …. koji ima greške kao i primjer ispravnog rada. Broj grešaka definiše težinu problema. Materijal koji dobiju učenici može biti u štampanom obliku ili elekrtonskom (može biti dokument, prezentacija, slika …) Ovom metodom možemo vidjeti da li učenici prepoznaju gde je greška (netačno) i da li znaju da je otklone i riješe problem. Postoji varijanta da se materijal prikaže javno (na tabli, projektoru) i da se sa nastavnikom komentariše gde su problemi pa učenici kasnije da rješavaju ili da se učenicima ostavi da sve rade sami.
Za metodu ne treba mnogo vremena za pripremu. Veoma je zahvalna za rad i za nastavnika i za učenika. Učenici vole da koriste istraživački rad a nastavniku je lako da ocjeni uspešnost rada. Može veoma dobro da se pripremi i isplanira.
Preporuka je da se grupni rad realizuje u fazi obrade gradiva, a individulani u fazi utvrđivanja.
Za metodu ne treba mnogo vremena za pripremu. Veoma je zahvalna za rad i za nastavnika i za učenika. Učenici vole da koriste istraživački rad a nastavniku je lako da ocjeni uspešnost rada. Može veoma dobro da se pripremi i isplanira.
Preporuka je da se grupni rad realizuje u fazi obrade gradiva, a individulani u fazi utvrđivanja.
Strip
Nastavnik započinje čas zadavanjem teme postavlja nekoliko sličica, u formi stripa, na tablu. Učenici treba da poređaju slike po logičnom redu kako bi dobili smislenu priču (zadavanjem rednog broja sličice ili lepljenjem sličica po redu). Nakon formiranja stripa na temu (logičnog redosleda sličica), učenici treba da detaljno opišu u formi teksta svaku sličicu i pridruže joj odgovarajući tekst. Na kraju svaki učenik treba da izvrši sistematizaciju, odnosno da izvede svoj zaključak čitave priče.
Ova metoda je namenjena za razvijanje logičkog mišljenja kao i kreativnosti kod učenika. Uz ovu metodu učenici usavršavaju svoje:
Obavezna je analiza i diskusija, gde će učenici da izvrše procene rezultata, povezivanje prethodnog i novog gradiva i izvođenje zaključaka u vezi sa zadatom temom. Neophodno je napomenuti da je ova metoda veoma interesantna za učenike.
Pripreme nastavnog materijala zavise od teme, ali su uglavnom dugotrajne i opsežne. Nastavnik treba da ima ideju od koje će krenuti. Onda treba da osmisli kako da integriše sadržaje u formu stripa. Da odredi potreban broj (ali ne preveliki) slika. Da pretpostavi kako će učenici tumačiti slike (da ne dođe u situaciju da da učenicima nerešiv problem). Treba da naslika sličice (neophodno je da dobro crta – slika) ili da ih pronađe (recimo na internetu) ili napravi na neki drugi način.
U zavisnosti od predmeta u kome se koristi ova metoda, mogu se koristiti:
Ova metoda je namenjena za razvijanje logičkog mišljenja kao i kreativnosti kod učenika. Uz ovu metodu učenici usavršavaju svoje:
- pismeno izražavanje
- samostalno razmišljanje
- strukturiranje i formulisanje teksta
- veštine sistematizacije
Obavezna je analiza i diskusija, gde će učenici da izvrše procene rezultata, povezivanje prethodnog i novog gradiva i izvođenje zaključaka u vezi sa zadatom temom. Neophodno je napomenuti da je ova metoda veoma interesantna za učenike.
Pripreme nastavnog materijala zavise od teme, ali su uglavnom dugotrajne i opsežne. Nastavnik treba da ima ideju od koje će krenuti. Onda treba da osmisli kako da integriše sadržaje u formu stripa. Da odredi potreban broj (ali ne preveliki) slika. Da pretpostavi kako će učenici tumačiti slike (da ne dođe u situaciju da da učenicima nerešiv problem). Treba da naslika sličice (neophodno je da dobro crta – slika) ili da ih pronađe (recimo na internetu) ili napravi na neki drugi način.
U zavisnosti od predmeta u kome se koristi ova metoda, mogu se koristiti:
- Tabla, sličice na papiru i ostali potreban pribor
- Računari i projektor
Magični zid
Nastavnik deli učenike na dve grupe. Svaka grupa će odgovarati na više pitanja tako da svaki član grupe mora da odgovori najmanje na jedno pitanje. Zbog toga, je neophodno da se odredi redosled u grupi za odgovaranje.
Da bi se odredio tim koji prvi bira pitanje, baca se kocka. Pomoću projektora i računara prikazuje se šema pitanja – “Magični zid”. Pitanja su predstavljena brojčanim vrednostima po složenosti. Jednostavnija pitanja prikazana su manjim vrednostima, a složenija većim. Grupe se naizmenično smenjuju. Prva grupa bira prvo pitanje prema željenom broju bodova napisanim na Magičnom zidu. Po redosledu u grupi, koji je unapred određen, učenici biraju pitanje i odgovaraju. Odgovor koji je prvi dat uzima se u obzir. Ako je odgovor tačan, prva grupa dobija odgovarajući broj bodova, koji je prikazan na Magičnom zidu U slučaju da je odgovor pogrešan druga grupa dobija mogućnost da odgovori na pitanje. Ta grupa, u slučaju tačnog odgovora, nagrađuje se polovinom bodova.
Ukoliko se nekoj grupi kao pitanje pojavi Džoker, upisuju se bodovi bez odgovaranja. Pobednik je ona grupa koja osvoji više bodova, nakon otvorenih svih pitanja na Magičnom zidu.
Ovu metodu učenici bi trebalo da prihvate kao jednu igru u kojoj se takmiče dva tima . Nastavnik rukovodi igrom. Magični zid kod učenika razvija takmičarski duh, provera znanja učenika je zanimljiva jer se razlikuje od klasičnih načina. Moguće je organizovati odgovaranje tako što će svaka grupa odrediti člana koji će davati odgovore (govornika), a pre odgovora svi članovi grupe će se međusobno konsultovati. Vreme za davanje odgovora neophodno je ograničiti. Magični zid, može se kreirati, tako što će učenici da sastave pitanja na koje će odgovarati suprotna grupa.
Metoda se može koristiti kao priprema za test ili pri sistematizaciji.
Prezentaciju možete preuzeti ovde.
Da bi se odredio tim koji prvi bira pitanje, baca se kocka. Pomoću projektora i računara prikazuje se šema pitanja – “Magični zid”. Pitanja su predstavljena brojčanim vrednostima po složenosti. Jednostavnija pitanja prikazana su manjim vrednostima, a složenija većim. Grupe se naizmenično smenjuju. Prva grupa bira prvo pitanje prema željenom broju bodova napisanim na Magičnom zidu. Po redosledu u grupi, koji je unapred određen, učenici biraju pitanje i odgovaraju. Odgovor koji je prvi dat uzima se u obzir. Ako je odgovor tačan, prva grupa dobija odgovarajući broj bodova, koji je prikazan na Magičnom zidu U slučaju da je odgovor pogrešan druga grupa dobija mogućnost da odgovori na pitanje. Ta grupa, u slučaju tačnog odgovora, nagrađuje se polovinom bodova.
Ukoliko se nekoj grupi kao pitanje pojavi Džoker, upisuju se bodovi bez odgovaranja. Pobednik je ona grupa koja osvoji više bodova, nakon otvorenih svih pitanja na Magičnom zidu.
Ovu metodu učenici bi trebalo da prihvate kao jednu igru u kojoj se takmiče dva tima . Nastavnik rukovodi igrom. Magični zid kod učenika razvija takmičarski duh, provera znanja učenika je zanimljiva jer se razlikuje od klasičnih načina. Moguće je organizovati odgovaranje tako što će svaka grupa odrediti člana koji će davati odgovore (govornika), a pre odgovora svi članovi grupe će se međusobno konsultovati. Vreme za davanje odgovora neophodno je ograničiti. Magični zid, može se kreirati, tako što će učenici da sastave pitanja na koje će odgovarati suprotna grupa.
Metoda se može koristiti kao priprema za test ili pri sistematizaciji.
Prezentaciju možete preuzeti ovde.
magicni_zid.ppt | |
File Size: | 372 kb |
File Type: | ppt |
Usmerena mašta
Nastavnik kaže učenicima da zatvore oči i da zamišljaju priču koju će čitati. Nakon pročitane priče otvara se diskusija.
Vođena mašta
Nastavnik predstavlja situaciju u kojoj učenik treba da upotrebi maštu. Na primjer, obrađuje nastavnu jedinicu-Orijentacija u prostoru-. Navodi učenike svojom pričom da zamisle da su u šumi i jureći za jednim leptirom gube put. Kako će se snaći? (Dobijamo mnoge ideje od kojih su uvijek neke i dobre).
Ova metoda se može primjeniti u uvodnom dijelu kao i završnom dijelu časa.
Ova metoda se može primjeniti u uvodnom dijelu kao i završnom dijelu časa.
Brojevna prava sa skakačem
Iskustvo višegodišnjeg rada pokazalo mi je da nije mali broj učenika kojima je potrebna podrška tokom ovladavanja sabiranjem i oduzimanjem brojeva do 20. Pomoću jednostavnog didaktičkog sredstva koje vidite na fotografiji, učenici koji imaju teškoće u početnom računanju mogu da napreduju i postanu uspešni u sabiranju i oduzimanju brojeva prve i druge desetice.
Uz malo prilagođavanja, ovo didaktičko sredstvo pomaže i kod sabiranja i oduzimanja višecifrenih brojeva, ukoliko učenicima omogućite da računaju postupkom potpisivanja brojeva (pismeno sabiranje i oduzimanje sa potpisivanjem). Ovaj postupak obezbeđuje postupnost u računanju, korak po korak: prvo se sabiraju cifre jedinica, zatim destica pa stotina itd.
Ovo didaktičko sredstvo možete napraviti u nekoliko koraka:
Na primer, zbir brojeva 8 i 4 sabiramo tako što prvo stavimo figuru „skakača“ na broj 8, a zatim „skačemo“ figurom po brojevnoj pravoj u desno četiri puta. Pri tom glasno brojimo svaki skok: jedan, dva, tri, četiri i postavimo figuru na polje 12. Na kraju upisujemo zbir 12 kao rešenje zadatka (8 + 4 = 12).
Ovako napravljena brojevna prava može biti od koristi i kada radimo upoređivanje brojeva, kada određujemo prethodnik i sledbenik nekog broja ili kada upoznajemo parne i neparne brojeve.
- Napravite 21 karticu i na svakoj ispišite odgovarajući broj (od 0 – 20);
- Dobro je da imate kartice u dve boje tako da parni brojevi budu u jednoj, a neparni u drugoj boji:
- Povežite sve kartice (selotejpom, lepkom) u niz od najmanjeg do najvećeg broja;
- Nabavite jednu šahofsku ili neku drugu figuru.
Na primer, zbir brojeva 8 i 4 sabiramo tako što prvo stavimo figuru „skakača“ na broj 8, a zatim „skačemo“ figurom po brojevnoj pravoj u desno četiri puta. Pri tom glasno brojimo svaki skok: jedan, dva, tri, četiri i postavimo figuru na polje 12. Na kraju upisujemo zbir 12 kao rešenje zadatka (8 + 4 = 12).
Ovako napravljena brojevna prava može biti od koristi i kada radimo upoređivanje brojeva, kada određujemo prethodnik i sledbenik nekog broja ili kada upoznajemo parne i neparne brojeve.
Metoda šest šešira
Ovu izuzetnu tehniku razmišljanja, koja podstiče razvoj kritičkog i divergentnog mišljenja, osmislio je dr Edvard de Bono, britanski psiholog. Kada razmišljamo o stvarima, pojavama, problemima, većina nas koristi jedan aspekt mišljenja. Ova tehnika pokazuje da se nekoj temi može prići iz više uglova.
Ovu izuzetnu tehniku razmišljanja, koja podstiče razvoj kritičkog i divergentnog mišljenja, osmislio je dr Edvard de Bono, britanski psiholog. Kada razmišljamo o stvarima, pojavama, problemima, većina nas koristi jedan aspekt mišljenja. Ova tehnika pokazuje da se nekoj temi može prići iz više uglova.
Postoje šest šešira, od kojih svaki predstavlja određeni tip razmišljanja o nekoj temi:
Beli šešir – neutralan, zanimaju ga samo činjenice, podaci i informacije kojima raspolaže. Postavlja pitanja: „Šta znamo?“, „Koje informacije nam trebaju?“, „Šta treba da pitamo
Crveni šešir – kada razmišlja o problemu koncentriše se na svoja osećanja i intuiciju i iznosi ih bez mnogo razmišljanja. Ima jake emocije: bes, mržnja, ljubav, simpatija…
Crni šešir – oprezan, posmatra negativne strane, kritičar, mrzovoljan, otkriva greške. Koncentriše se na rizike i negativne posledice. Zagovara oprez i ističe sve što se ne može rešiti.
Žuti šešir – pozitivan karakter, optimizam zasnovan na logičkim osnovama. Pun nade, posmatra pozitivne strane, vidi samo najbolje. Postavlja neka od sledećih pitanja: „Šta su prednosti?“, „Ko će imati koristi?“, “ Koje su ostale vrednosti?“.
Zeleni šešir – razmišlja kreativno, o mogućem napretku, novim idejama koje mogu proizaći jedna iz druge. Postavlja pitanje: „Da li se ovo može objasniti, napraviti, razumeti na bilo koji drugi način?“.
Plavi šešir – odgovoran je za rezimea, zaključke, uvid u celinu, ukazuje na nedostatke, na ono što je suvišno, na ono što je korisno da bi se izveli zaključci. Posmatra sa strane, nadgleda proces, kontroliše rad grupe i vodi računa da se pravila poštuju.
Postoje šest šešira, od kojih svaki predstavlja određeni tip razmišljanja o nekoj temi:
Beli šešir – neutralan, zanimaju ga samo činjenice, podaci i informacije kojima raspolaže. Postavlja pitanja: „Šta znamo?“, „Koje informacije nam trebaju?“, „Šta treba da pitamo
Crveni šešir – kada razmišlja o problemu koncentriše se na svoja osećanja i intuiciju i iznosi ih bez mnogo razmišljanja. Ima jake emocije: bes, mržnja, ljubav, simpatija…
Crni šešir – oprezan, posmatra negativne strane, kritičar, mrzovoljan, otkriva greške. Koncentriše se na rizike i negativne posledice. Zagovara oprez i ističe sve što se ne može rešiti.
Žuti šešir – pozitivan karakter, optimizam zasnovan na logičkim osnovama. Pun nade, posmatra pozitivne strane, vidi samo najbolje. Postavlja neka od sledećih pitanja: „Šta su prednosti?“, „Ko će imati koristi?“, “ Koje su ostale vrednosti?“.
Zeleni šešir – razmišlja kreativno, o mogućem napretku, novim idejama koje mogu proizaći jedna iz druge. Postavlja pitanje: „Da li se ovo može objasniti, napraviti, razumeti na bilo koji drugi način?“.
Plavi šešir – odgovoran je za rezimea, zaključke, uvid u celinu, ukazuje na nedostatke, na ono što je suvišno, na ono što je korisno da bi se izveli zaključci. Posmatra sa strane, nadgleda proces, kontroliše rad grupe i vodi računa da se pravila poštuju.
Matematičke spajalice
Evo načina da rješavanje matematičkih zadataka bude zanimljivije.
Postupak je sledeći :
-Riješite izraze u poljima lijevo i na svako polje zalijepite odgovarajuće polje sa desne strane. Ovim načinom ćete dobiti sliku za koju vam je bilo potrebno matematičko znanje. Dobijenu sliku učenici mogu obojiti !
Postupak je sledeći :
-Riješite izraze u poljima lijevo i na svako polje zalijepite odgovarajuće polje sa desne strane. Ovim načinom ćete dobiti sliku za koju vam je bilo potrebno matematičko znanje. Dobijenu sliku učenici mogu obojiti !
Metoda “zelene olovke”
Vlasnica bloga o odgoju djece Tatiana Ivanko, odlučila je na real-parents.ru prodiskutirati o tome kako istaknute pogreške utječu na buduću djetetovu percepciju svijeta. Čini nam se da u njenim razmišljanima ima dosta istine.
“Vidite razliku? Ja nisam njene pogreške označavala crvenom olovkom. Ja sam istaknula zelenom olovkom ona slova i kukice koje su bile ispravne.
Njoj se to vrlo sviđalo i svaki put nakon svakog ispisanog reda, uvijek je pitala “Mama, koja je sada ispala bolja od svih?” i bila je sretna kada sam zaokruživala najbolje slovo s riječima: “Perfektno!” |
U čemu je razlika između pristupa?
U prvom slučaju fokusiramo se na pogreške. Što se uskladištilo u vašem fotopamćenju?
Tako je – neispravno napisana slova!
Jeste li uvidjeli pored tih crvenih krugova ona idealno napisana slova? Ne!
Željeli mi to ili ne, mi podsvjesno pamtimo ono što je istaknuto!
U metodi zelene olovke mi se fokusiramo na ono što je napravljeno ispravno!
Dobivamo sasvim drugačije emocije, drugačiju percepciju. Željeli mi to ili ne, podsvjesno pokušavamo ponoviti ono što je bilo odlično!
To je sasvim druga unutrašnja motivacija – ne pokušavaj izbjeći pogreške, već pokušaj napraviti dobro!
U prvom slučaju fokusiramo se na pogreške. Što se uskladištilo u vašem fotopamćenju?
Tako je – neispravno napisana slova!
Jeste li uvidjeli pored tih crvenih krugova ona idealno napisana slova? Ne!
Željeli mi to ili ne, mi podsvjesno pamtimo ono što je istaknuto!
U metodi zelene olovke mi se fokusiramo na ono što je napravljeno ispravno!
Dobivamo sasvim drugačije emocije, drugačiju percepciju. Željeli mi to ili ne, podsvjesno pokušavamo ponoviti ono što je bilo odlično!
To je sasvim druga unutrašnja motivacija – ne pokušavaj izbjeći pogreške, već pokušaj napraviti dobro!
Neke metode za razvoj kritičkog mišljenja učenika po ERR strukturi
Kritičko mišljenje
Kritičko mišljenje je složen pojam koji je teško definisati u jednoj rečenici:
– nezavisno mišljenje (bilo da se radi o vlastitom mišljenju ili
usvajanju tuđe ideje);
– temelji se na informaciji koja predstavlja polaznu tačku mišljenja
pa je zato svaka informacija start, a ne cilj učenja;
– počinje pitanjima i problemima na način da se krene od neke
pretpostavke koju treba preispitati, uporediti sa suprotnim stajalištima,
izgraditi potporni sastav uverenja i potom zauzeti stav;
– zahteva argumentaciju s četiri elementa: tvrdnja, razlog, dokaz, garanciju;
-viši oblik mišljenja koji je moguć u svim uzrastima.
Da bi delotvorno kritički mislili, učenici moraju:
– razviti samopouzdanje i svest o vrednosti svoga mišljenja i ideja,
– aktivno se uključiti u proces učenja,
– s uvažavanjem slušati raznovrsna mišljenja,
– biti spremni izraziti svoj sud, ali i suzdržati se od njega.
Model u kojem je to moguće realizovati je okvirna struktura, takozvana ERR struktura.
ERR struktura je delotvoran obrazovni proces u kome kroz evokaciju, razumevanje značenja i refleksiju, primenom strategije aktivnog učenja, učenik uči na vlastitom iskustvu, razume naučeno i svojim rečima, u novim situacijama, primenjuje naučeno.
Evokacija (engl. evocation) je uvodni deo časa čija je svrha da se učenici aktivno prisećaju svega što znaju o zadatoj temi, da se aktivno uključe u proces učenja, da se podstakne motivacija i interes kod učenika,da se naznači šta će se raditi u idućoj fazi i da se utvrdi zanimanje i svrha istraživanja teme.
Razumevanje značenja (engl. realization of meaning) je glavni deo časa koji se odnosi na kontakt s novim informacijama ili idejama. Svrha ove etape je održati aktivnost, interes i zamah učenika postignut u etapi evokacije, održati uključenost i samopraćenje razumevanja svih učenika i pružiti podršku pokušajima učenika da prate svoje razumevanje.
Refleksija (engl. reflection) je završni deo časa koji ima nekoliko bitnih ciljeva: povezati »staro« i »novo« znanje i na taj način doći do trajnog učenja, vlastitim rečima izražavati nove informacije, usput proširivati rečnik učenika i tako omogućiti živahnu razmenu ideja među učenicima.
Za svaku od ovih etapa postoji veći broj prikladnih metoda koje nastavnik bira u skladu s ciljevima i sadržajima učenja, vlastitim iskustvom, iskustvom učenika, ali i raspoloživom vremenu koje većina nastavnika navodi kao jedan od većih problema u realizaciji. Naravno, nisu ni sve metode jednako primenjive u svim predmetima. Zato ću ovde opisati nekoliko metoda koje ja češće koristim u nastavi.
Grozdovi su metoda poučavanja koja podstiče učenike da slobodno i otvoreno razmišljaju o nekoj temi. To je nelinearna metoda asociranja koju bi valjalo planirati u malim grupama. Svrha ove metode je sistematizacija znanja o nekom zadatom pojmu,povezati ga s drugim pojmovima iz područja koje se proučava, iz nekog drugog nastavnog predmeta ili iz realnog sveta koji nas okružuje sledeći vlastiti tok misli. Pritom ne postoji nikakvo strogo pravilo ili ključ po kome se grozd izrađuje osim što se na papir zapisuju asocijacije koje u tom trenutku naviru u misli učenika . Postupak izrade grozdova naziva sebrainwriting, a sprovodi se u sledećim koracima:
– napisati ključnu reč, pojam ili frazu na sredinu papira ili table,
– učenici oko zadatog pojma zapisuju reči ili fraze koje ih asociraju na zadatu temu,
– pritom povezuju sve pojmove koji su u bilo kakvoj vezi,
– novi pojmovi se dopisuju sve dok ne istekne vreme ili ponestane ideja,
– korisno je nakon individualnih radova napraviti analizu ili zajednički grozd na tabli.
Slične metode spominju se i van ERR strukture. Pa tako postoje mentalne mape i razni nelingvistički prikazi poput koncepcijskih shema i grafičkih organizatora.
Oluja ideja ili brainstorming je metoda dobro poznata i van ERR strukture. To je tehnika kreativnog generalizovanja velikog broja ideja u kratkom vremenu. Nastavnik stvara radno okruženje koje podstiče učenike da slobodno iznose ideje za rešavanje nekog problema pri čemu se ničija ideja u početku ne sme kritikovati. Ova tehnika može se primenjivati s celim razredom, grupno ili u paru. Ideje se obično zapisuju nakon čega sledi njihovo vrednovanje.
Rotirajući pregled koristi se isključivo u grupnom radu. Nastavnik pripremi onoliko pitanja koliko je grupa i svako pitanje zapiše na jedan list papira. Svakoj grupi dodeli jedno pitanje pa učenici u obliku teza zapisuju svoja razmišljanja i odgovore. Na nastavnikov znak listovi se rotiraju do sledeće grupe, učenici čitaju što su njihovi prethodnici zapisali i dopisuju svoje ideje. Rotacija se vrši sve dok grupe ne dobiju list s pitanjem s kojim su počeli.
Vođeno čitanje je metoda čitanja za koju je karakteristično vođenje od strane nastavnika pomoću pitanja. Tekst koji je potrebno proučiti podeli se na nekoliko manjih delova, učenici samostalno čitaju deo po deo, a nakon svakog dela nastavnik postavlja pitanja. Obično se postavljaju pitanja otvorenog tipa kojima podstiče učenike da razmisle o čemu su pročitali, koje nove informacije su saznali, ali i da pokušaju predvideti o čemu će biti reči u idućem delu. Ta pitanja takođe imaju ERR strukturu.
|
|