– Postignuti uspjeh u školi
-Uvažavanje – poštovanje
– Iskrena i jasna komunikacija
– Razumjevanje
– Usaglašavanje
– Zajedničko planiranje i odlučivanje
-Uvažavanje – poštovanje
– Iskrena i jasna komunikacija
– Razumjevanje
– Usaglašavanje
– Zajedničko planiranje i odlučivanje
Kako izgraditi stabilan odnos sa učiteljima
Stabilan odnos između porodice i učitelja, ili dječijih vaspitača je veoma značajan i važno je da se potrudite da linija komunikacije između Vas i dječijih vaspitača uvijek bude otvorena, jer je to najbolji način da saznate šta se dešava kada je Vaše dijete u obdaništu ili školi. Kada dovodite ili dolazite po dijete koristite priliku da popričate sa vaspitačicom ili učiteljem. Čak i ovi kratki razgovori mogu da izgrade odnose pune poverenja između Vas i dječijeg vaspitača ili učitelja. Informišite vaspitače o pozitivnim promjenama ili o problemima na koje bi trebalo da obrate pažnju. Grupni sastanci, roditeljski sastanci i drugi socijalni događaji, predstavljaju veliku pomoć u kreiranju uzajamnog odnosa u kome porodica i roditelji rade zajedno. Iskoristite zakazane sastanke na relaciji roditelj – učitelj, kako bi saznali šta se zaista dešava u školi.
VAŽNO JE POVJERENJE IZMEĐU RODITELJA I NASTAVNIKA
Interesovanje pojedinih roditelja za uspjeh školarca svodi se na kratko i ne preterano znatiželjno pitanje – Šta ima novo u školi? Suprotno tome, događa se da po povratku sa časova đaci „raportiraju” do najsitnijih detalja o provedenom danu.
Nijedan od ovih načina nije pravi. Prvi može da obeshrabri, a drugi potpuno da iscrpi učenika, napominje Ljiljana Filipović, psiholog i porodični terapeut.
– Interesovanje roditelja za đačke rezultate ne smije da nedostaje, niti da bude naporno. A napredovanje ili poteškoće u učenju najbolje se uočavaju ako je odnos između roditelja i nastavnika zasnovan na povjerenju i uvažavanju. Veoma je važno da eventualne nesuglasice sa predavačem i primedbe na račun rada prosvjetnih radnika mame i tate ne otkrivaju pred djecom. Nego da ih saopšte nastavniku lično. Zato postoje roditeljski sastanci i takozvana otvorena vrata u školama koji se ne smeju propuštati – kaže Filipovićeva.
Ocjene nisu pravi pokazatelj mogućnosti učenika, a posebno nije dovoljno saznati ih uvidom u elektronski dnevnik. Razgovor sa nastavnicima i djecom je ključan da bi se otkrila darovitost, spoznala realna slika o sposobnostima đaka i predupredila neprijatna iznenađenja poput bežanja sa časova i sukoba sa vršnjacima.
– Mnogim đacima nedostaju radne navike. Ako nemaju svoju sobu, treba im obezbediti kutak za izradu domaćeg zadatka i učenje. Televizija, Internet, igračke, sve što bi moglo okupirati dječju pažnju ne treba da im bude nadohvat ruke u radnom prostoru. Valjalo bi povremeno provjeriti da li đaci stvarno uče ili ne, ali ne i zavirivati svaki čas i remetiti im koncentraciju. Velika je greška što roditelji dozvoljavaju školarcima da domaće zadatke rade tek pošto se izigraju. Slobodno vrijeme bi trebalo da bude nagrada za uspješno završene školske obaveze – savjetuje Ljiljana Filipović.
Nijedan od ovih načina nije pravi. Prvi može da obeshrabri, a drugi potpuno da iscrpi učenika, napominje Ljiljana Filipović, psiholog i porodični terapeut.
– Interesovanje roditelja za đačke rezultate ne smije da nedostaje, niti da bude naporno. A napredovanje ili poteškoće u učenju najbolje se uočavaju ako je odnos između roditelja i nastavnika zasnovan na povjerenju i uvažavanju. Veoma je važno da eventualne nesuglasice sa predavačem i primedbe na račun rada prosvjetnih radnika mame i tate ne otkrivaju pred djecom. Nego da ih saopšte nastavniku lično. Zato postoje roditeljski sastanci i takozvana otvorena vrata u školama koji se ne smeju propuštati – kaže Filipovićeva.
Ocjene nisu pravi pokazatelj mogućnosti učenika, a posebno nije dovoljno saznati ih uvidom u elektronski dnevnik. Razgovor sa nastavnicima i djecom je ključan da bi se otkrila darovitost, spoznala realna slika o sposobnostima đaka i predupredila neprijatna iznenađenja poput bežanja sa časova i sukoba sa vršnjacima.
– Mnogim đacima nedostaju radne navike. Ako nemaju svoju sobu, treba im obezbediti kutak za izradu domaćeg zadatka i učenje. Televizija, Internet, igračke, sve što bi moglo okupirati dječju pažnju ne treba da im bude nadohvat ruke u radnom prostoru. Valjalo bi povremeno provjeriti da li đaci stvarno uče ili ne, ali ne i zavirivati svaki čas i remetiti im koncentraciju. Velika je greška što roditelji dozvoljavaju školarcima da domaće zadatke rade tek pošto se izigraju. Slobodno vrijeme bi trebalo da bude nagrada za uspješno završene školske obaveze – savjetuje Ljiljana Filipović.